Kiparstvo
Kiparstvo je grana likovne umjetnosti ali i vrsta likovnog izražavanja trodimenzionalnim oblicima i tijelima - skulpturama. Ono je sve do sredine 19. stoljeća bilo više vezano za arhitekturu nego što je postojalo kao slobodna skulptura. Kiparstvo je služilo da pobliže odredi namjenu i značenje građevine.
Kipari biraju najčešće jednu od kiparskih tehnika. Dva su osnovna načina kojima nastaju kiparski oblici:
- modeliranje - bezoblična masa se oblikuje rukom, pritiskivanjem, razvlačenjem, dodavanjem ili oduzimanjem
- klesanje - iz većeg volumena nekog materijala oblikuje se manja, željena forma
Tehnički kiparska ostvarenja dijelimo na:
- djela koja umjetnik oblikuje sam, od skiciranja do konačne izvedbe (klesanjem, modeliranjem ili konstrukcijom)
- umjetnik djelo izrađuje do određenog stupnja sam, a za konačan izgled potreban je tehnološki postupak ili pomoćnici (npr. klesari)
- umjetnik izradi samo model, a pravi oblik djelo dobiva lijevanjem
Hrvatsko kiparstvo
Povijest hrvatskog kiparstva još je jasnije "slika u svijesti" našeg razvoja i naše povijesti. Kiparstvo je i inače u povijesti čovječanstva bilo medij vidnog označavanja i svjedočenja zajednice o sebi, veoma stvarno i konkretno prisutno u svakidašnjem životu današnjice. Ono je u staroj umjetnosti Hrvatske bilo izlomljeno u svome tijeku, kao i njena povijest. U tablici se nalazi prikaz najznačajnijih kipara za određeno razdoblje:
| STOLJEĆE | IME I PREZIME | NAJPOZNATIJA SKULPTURA |
|---|---|---|
| 19. | Ivan Rendić | "August Šenoa", Zrinjevac, Zagreb |
| 20. | Ivan Meštrović | "Zdenac života", Trg Republike Hrvatske, Zagreb |
| 21. | Ante Rašić | "Bijela cesta - U iščekivanju kiše", Dubrova, Labin |
Ova stranica će vas upoznati upravo s onim hrvatskim kiparima koji su najviše pridonijeli hrvatskoj umjetnosti. Isprobajte našu tražilicu!